Epizoda 26
· 40:27
Natali Dizdar jedna od naših najpoznatijih pop pjevačica koji su izašle iz nekog reality showa, ali usprako s tome danas ima respektabilnu karijeru regionalne pop zvijezde. No mnogi ne znaju da se Natali već godinama ozbiljno bavi I psihoterapijom. O svemu tome s njom smo razgovarali u novoj epizodiji emisije U pravom licu. Draga Natali, dobrodošla u emisiji U pravom licu. Evo me konačno.
Antonela Marušić:Zadnje vrijeme te je teško pronaći u Hrvatskoj jer zapravo živiš u Francuskoj I onda dolaziš u Hrvatskoj po neko kraće vrijeme da ispromoviraš nešto vezanovjeratno za glasbu ili nešto da posjetiš kratko obitelj. Tako da vrlo te teško uloviti. Uspjela sam te uloviti I Baš mi je drago jer se nismo dugo, dugo vidjeli. Kad dođeš u Hrvatskoj Bacevrati, što vidiš oko sebe? Kako se osjećaš?
Natali Dizdar:Dobro, proda te ispravim odmah. Ti moji planovi preseljenja I života u inozemstvu uvijek završe negdje na 50-50. Znači I
Antonela Marušić:pak, bien.
Natali Dizdar:Pa dobro, ovoj godine, ha isto više ne znam, zato što sam ti ja ciljelo ljeto u Dalmaciji, uvijek, bez obzirama, bilo što se događa. A prošli godino smo stvarno dražili, mislim, završili smo album, dražili smo milion koncerata, tako da je bažno bilo burno sa putovanjima. Ovaj godin je mirnije, međutim, eto, kad zbrojiš to ljeto I tu I tamo, onako, kad dođem na dva tjedna, opet to dođe negdje.
Antonela Marušić:Znači pola francuska, pola hrvatska.
Natali Dizdar:Pa da, mislim kao u cilju je biti više u francusku, jer zapravo mi je primarni cilj da budem onako, da nije to sad baš svaki mjesec gore dolje, nego da ipak dođem da ostane malo duže, da obavim sve stvari u miru, isto tog kad se vratim da nisam u nekom stresu.
Antonela Marušić:Kada govorimo o Francuskoj, o kojim gradu govorimo? Gdje ste samo smješteni, matično?
Natali Dizdar:Matično smo sad smješteni u Parizu, u veće zadnje dvije godine. Prije toga smo bili u Marseju, pa smo bili u Londonu, pa smo bili u Njegorjku. A ja nekako balansiram, stvarno mi je u biti sve tu, obitelji, prijateli. Ima mi tamo neke prijatelje.
Antonela Marušić:Tamo te hoću pitan da li taj tvoj život u Francuskoj, u Parizu, koji je ogromani, koji je svijet za sebe, da li si ti tamo nekakvu neku zajednicu uključena, da li si počela sticat' svoju zajednicu tamo?
Natali Dizdar:Eee, pa zapravo, mislim ja imam te ljude koje poznam, ono već od kad sam sa Willom u vezi, njegove frendove, pa sad njihove žene, pa znaš kako to ide. Ali, zato obzirom da se moj život sinkronizirajom, s trudnoćom I rođenjem bebe. Vrlo sam ograničena s vremenom. Tako da mi zabor, iskreno tamo ništa nefala. Čak I volim da dođemo u neki svoj mir I da ne idem previše nigdje, a kad idem idem na neki super koncerte, izložbe, muzeje I tako.
Natali Dizdar:Ali, inače grad koj grad je meni super, ima mi tu vibru New Yorka, zato što je prekracan ljudima, jako je ono, dance, I nemaš nikada osjećaj da ono, ne znam, u Londonu, London je ogroman, I onda ovak dođiš, nekad ko prazan grad, bude neki osjećaj. Ovdje je baš uvijek neka vrva, uvijek ne kaži da
Antonela Marušić:šta se meni sviđa. Militeranka si, dalmatinka si, mislim da to odatle dolasi. 14.2. Imateš veliki koncert u klubu Bugalu u Zagrebu povodom Valentinova. Čini mi se da jedno vrijeme sada, nakon te prilično burne godine pred porod, nisi imala nekih žešćih koncerata, nečeg.
Antonela Marušić:Je li to možda neki zastoj, neka pauza nakon dugo vremena koju si uzela za sebe, izvan glasbe?
Natali Dizdar:Pa ne, kao što kažem prije predporad smo stvarno, baš smo odradili dosta koncerata tu jednu godinu. Odradili smo zapravo u Bugalu, u mojom sedmom, odnosno osmom mjesti su trudnoće.
Antonela Marušić:U visokoj trudnoće se ga odradila, neke pjevačice na tvojem mjestu to ne bi radile, ne bi se osjećali u svom tijelu toliko ugodno.
Natali Dizdar:Pa meni je bilo okej, to mi je bio u zadnjem mjesecu, znam je bilo okej, mjesec poslije,
Antonela Marušić:Više nije bi mogla da...
Natali Dizdar:Ali je meni bilo ok I truznoća je bila cijela uredna. Tako da... Da, to je bio taj koncert zapravo koje smo mi trebali odraviti za Valentinove. Smo imali taj datu bukirana, ali Pošto se to poklopilo s mojim terminom, rekli smo, jadimo sad to raditi. I isto je bio, kažem, sold out.
Natali Dizdar:I sve što smo radili, zapravo, je bilo, sad se ne mogu ni sjetiti, ali baš je bilo lijepi koncert, a te ne znam, u Šibenskoj tvrđove, ono, tih nekih ljetnih, išli smo u Crnogoru, išli smo u Srbiju.
Antonela Marušić:Kako te primaju Crnoj Gori I Srbiji izvan Hrvatskog tržišta? Super. Znaju li pjesme? Kako reagiraju?
Natali Dizdar:Ne, ne, fakat, super, super. Crnogoru nismo duže vremena radili do prošle godine. Beograd smo tu I tamo. Bosno, nismo dugovremena. Iako tamo smo, baš, baš super su ljudi.
Natali Dizdar:Uvijek znaju sve pjesme. Mislim, pjevaš dosta
Antonela Marušić:I šaranovih pjesama, on je tamo od jedno šaran, letu štukre.
Natali Dizdar:Tako da, evo, jedino ovu godinu nismo, baš smo laganini, ono jer ja sam uzela si I pauzu nekakvu I tek smo zapravo na ljeto nešto malo odradili. Hoćeš li ti sada sljedeći godin, obzirom
Antonela Marušić:da si postala majka nedavno, raditi sporije? I raditi manje?
Natali Dizdar:Iskoro nema pojma. To nije neka odluka koja si donijela već jo? Nije, nije. Znači vidjet ću kako mi je. I sad mi je nakon malo izazovno.
Natali Dizdar:Nekad ti koncerti su uvijek kada ona ide spavat. Pa do sad je bilo okej. Ono, neko mi uvijek dođe pomoć ili frendica ili mama bila. Ali sad baš do se zarada toga, mislim vidjet ću, ako mi bude pre tešku u trenu, sigurno mi je djeter na prvu mjestu. Plesa Nije neka utjeha Plesa ti sa sjerama Zarobljena mislima
Antonela Marušić:Ti se nedavno I napravila suradnje sa Nipple People sa pjesmom Utjeha. To mi je negdje najviše elektro stvar koju si s nekim radila. Možda nešto najdivljije, najzanimljivije u tom nekom plesnom smislu. Možda najviše je zašlo na crtu. Prije toga si imala suradnje sa Z++'om s pjesmom Pored mene, koja je malo izvani, ispod radara prošla.
Antonela Marušić:Što mi je žao jer je baš to jedna pjesma, ono Erika Badu tradicije koju ti svako malo imaš koju je uvijek negdje imaš u katalogu. To mi je super da držiš tu liniu, da ne zapostavljaš.
Natali Dizdar:Prvo, ja sam uvijek bila jabar, taj neki alternativni popo, neki oxymoran. Ali da, nisam nikad bila potpunna, uvijek bi negdje malo sam pripadala I to je. Alternativna scenija je ovo mainstream, baš negdje između. Mi mislim da ni ne baš puno za proizvrđača koji tu... To je malo kao dvo sjekli mače zapravo.
Antonela Marušić:Kada špoto je crti.
Natali Dizdar:Da, međutim, a ovo mi smo sad baš za to... Tu su radnice sa Nipple Pipple dobili ovo ambasadr nagradu. To mi je prva nagrada za elektroničku, baš, glasbu. Tako da mi je to baš fora. Što se tiče Zeja, meni je ta stvar super.
Natali Dizdar:Mislim, malo da mi je super, ne bi je snimao, da nije. Ali cijeli taj album, to sam htjela reći, je zapravo kokitirao sa tim nekakvim R&B zvukom početka 2000. Zadnji album koji se zove Zadni dan ljeta. I deški koji su ve radili su iz Porto Morta koji isto malo koketiraju sa svim ončom.
Antonela Marušić:Je, sa svim team soundom I sima njima je to prirodno.
Natali Dizdar:I se nije, ne znam da li vidjet ću te plaviti Bio je još jedan super diluet koji se je prošli ispod radara. Ali dobro, to je bio neki čudan timing sa Mladenom iz TBFA. Je, turist.
Antonela Marušić:Da, da. Isto tako, baš ne bi se očekivalo da će proći toliko ispod radara, jer je u pitanju su dva imena I ti I on koji su jako poznati.
Natali Dizdar:To je tamo kad sam ja I nestala negdje.
Antonela Marušić:Trebalo je to guraći.
Natali Dizdar:Meni je ok na šta. Ne radim albumi nikad zbog nekakvih nagrada, niti komercijalnog uspjeha. Naravno držedža se to sluša, ali mislim da iskreno ovaj album isto je radiofoničan ko svi moje drugi. I stvarno se te pjesme vrte na radio. Čini mi
Antonela Marušić:se da si nekako ti pocvjesno donosila odluke u glasbi da tu budeš, baš tu gdje jesi. Ali ja ne mogu zamisliti tebe kao izvođačicu Kapuni I Areni, na čije pjesme ljudi dižu ruke. Ja te ne mogu... Dižu ruke,
Natali Dizdar:ali ne u Reni.
Antonela Marušić:Jesi li ti pocvjesno nekako... Možeš li se zamisliti sa mega hitom? Jesi li ti I pocvjesno birala ovakav glasbeni život?
Natali Dizdar:Anas, mislim nekako, birala sam sebe. U tome svemu. Oprezna sam dosta što se može vidjeti po tempu snimanja pjesama koje je izrazito spore. Svaki album je jedno osam godine između njega jer nema puno pjesama.
Antonela Marušić:Nije lako naći dobru pjesmo na danas šestvršenje. Ne padaju sa stabla.
Natali Dizdar:Mislim da je konkretno najteži naći neke... Dobar, sad danas uvijek su ti tekstovimi bili problematični, zato što je naš jezik dosta zahtjevan I ono što zvuči na engleskom super, skoro sve zvuči super, na primjer, ovaj Kod nas je onako, zna, dosta banalno zvuča. Tako da, ovaj, uvijek bilo teško pronači neke dobre tekstove. I šta znam,
Antonela Marušić:nije mi se... Zato si radila sa vrstnim pjesnicima, nekima od njih. I piscima. I piscima. I pjesnicima je kranjolini Arsen Dedić, kao producent Coki
Natali Dizdar:Muratović, Dino Šaran. Bio je Dejan Aleksić jedan isto nagradljivan pjesnik iz Kraljeva. Bar sam zapravo I nastupala u Crne Gori, kad je on dobio nekakvu nagradu na tom festivalu za pjesnike. Tako da, da, kažem, to što se rekla, nije svano teško, odnosno teško je naći dobru pjesmu, A kažem, snimam te albume I snimam pjesme onako, našo, ono, u čemu uživam I kad se snima, kažem, baš se ne razmišljam. Iako bile su neke pjesme koje su došle, koje su meni zvučale ko hitovi.
Natali Dizdar:Ali čimi nešto neštima, ovaš jedna zadnja, jednu godinu danas smo, nismo znali šta da s njom radimo, nije nam valj u refren. Pa je na kraju autor, reko da ne, ipak da ne možemo
Antonela Marušić:sve... Duvodi se neka to da uđeš duboko u suradnju I da izlaziš?
Natali Dizdar:Nismo ni ušli na goklad, ta pjesma stala I ovamo nešto s om, pa to zvuči ko hit, pa ovo ponop, pa nismo znao, šta I na kraj koja smo zaključili, pa nevajda refren, pjesma već odišla I na kraj ništa ni nije bilo s njom, eto.
Antonela Marušić:A Lura, zamisli da se tebi sad dogodi mega ki, da ti postaneš mega popularna, jer Ja te vidim I poznam kao jednu izrazito privatnu osobu. Bili te bi to odgovaralo? Zasne. Ti si I svoje kontakte. Onda ja brijem.
Natali Dizdar:Tebi bi mega popularna. Ti nemaš niš' protiv punjanja arene. Pa ne, mislim da imam mega hita da ne bi punila arene. Dobro, jedan po jedan? Pa možda, sad da ih se zarada pet.
Natali Dizdar:Ali dobro, meni je nedajen primer, ta prva stvar. Ja ne znam šta je mega hit, ako nije stvar koja se vrti na radiju već dvajs
Antonela Marušić:godina. To je, to je.
Natali Dizdar:Mislim, pa I zamjenite gore, mi te sve s tog probava
Antonela Marušić:od buma,
Natali Dizdar:mislim I grijeg. Znači meni je bitno objedit da te stvari da žive, da nije da, znaš, kak se danas stansa ta muzika.
Antonela Marušić:Pjeske koje ste napravili su neki klasici domaćog popa. Jer je divna Cokijeva produkcija vrlo često I Cokija Gordon Muratović iz Jinx-a radio to I radio je to točno kako treba. I svi ljudi kasnije koji su radili s Tomom, opet su to bili ljudi, mislim I u bendu, mislim I produkcijske. Kada bi svi tako pomno radili pop muziku I pazili na tekstove, scena bi nam bila bolja I zdravija. Pretpostavlja.
Natali Dizdar:Pa dobro, mislim da bi nam scena bila bolja I zdravija, da nema toliko lobija za početak. Ok. Ako već moramo sad...
Antonela Marušić:Ok, pojmitajte prstom u nešto.
Natali Dizdar:I mislim da nekako, men se čini da te neke naše, to smo mi davno, davnih dana komentirali, Ili izađe u mainstream nekakva tako muzika koja se radi, a morajući pomnije, I zbog muzike I sa nekim zdravim motivima. Ili dođe faza potpunog, evo, da
Antonela Marušić:se mora...
Natali Dizdar:Besmislila. Besmislila I seljaštva. Ali To je tako, mislim da živimo na takom prostoru gdje se neke dvije strane...
Antonela Marušić:Jesi kad doživjela tako neko razučarenje I senom I tim lobima koje se sad spominjala da se došla naša ono fazu na ja više ovo neću raditi ovdje.
Natali Dizdar:Ne, nisam ti ja. Nebao se stime, zato što mislim da če ovdje se treba isključiv uvijek fokusirati na sebe I na svoj rad I čim počneš gledati I izgovoriti, pravdati se I to, to nije dobra energija. Tako da naravno da bi bilo, a mislim dosta smo mi mala država, ima toliko tih pa I tih šova, I tih pjevača, izvuđača, ne znam što ješ' kako da ih nazovem na kraj krajeva, jer je moj taj bio prvi. Da je jednostavno, mislim, možda se I zagušio taj neki prostor.
Antonela Marušić:Je zagušio se, definitivno.
Natali Dizdar:E, druga stvar, danas svi rade mu... Svi su nešto muzičari. Znači, prije si ti, ako si htio nešto snimati, morao ili platiti, ili bi ti diskograf platio, došao u studio. Znači, to je sve bilo nekako drugačije se radilo. Sad imaš doma laptop, skinaš si program I ti radiš muziku.
Natali Dizdar:Svi su DJ-evi. I tako da ima I taj dio.
Antonela Marušić:To je I blagoslovi prokledstvo.
Natali Dizdar:Mislim, pojavom tih digitalija I YouTubea I sve, način, muzika s jedne strane postava super dostupna I meni je, naša, ono, kad sam ja bila djete, aj ti sad dođi do neke muzike.
Antonela Marušić:Ti si zapravo, I si pojavila na Story Supernova, I otišla si u Supernova, Story Supernova, prvi reality show, tko ne zna, otišla opravo s te neke potrebe da nešto napraviš. Ti nisi imala drugog načina. Ti si bila mlada tinejđerica I sukošena, pore Zadra, nisi bila dio nikakvog glazbenog klana, nisi imala nikakvam put do muze. Jedini tvoj način je bio da odeš u reality show. Što vjerujem da je I tada tvoje osobnosti bilo malo orbojno.
Natali Dizdar:Mene je to bilo cringe, težki. Pa to se vidilo, zato sam svima
Antonela Marušić:išla na živce.
Natali Dizdar:A vidila
Antonela Marušić:se tvoja poje facija, ali meni je to legendarna.
Natali Dizdar:Zato sam svima Išla na živce, šta ova, oće li, neće li. Al dobro, to je bilo nekako spontano, samo išlo jedno, ja ja još nisam ispala, još nisam ispala, na kraju šta sad? Oke, ova, sve mi se, sve mi ništa mi se ne ispijuža, ja ne bih ništa. I onda je ovaj Matija Dereć, onda smo mi našto to svirali, taj djez, s kojom sam bila povezana. Ne, ali hoću ti reći kako je zapravo, kažem, s jedne strane muzika dosupna, da ti I ja smo sredni da danas mogu doć' dobil' kakvog izvođača, istražit', kopat' ono, prove sate, istraživat' muziku I neke bendova, a prije si, mislim, mogo doć' kupit' CD, ploć u kazetu I to je to, vi zapravo granično...
Antonela Marušić:Ne bih vi ni kontakt do njega, tražio bi potom u vitku plođe LP-a neki podatak.
Natali Dizdar:Ili, I u biti odakle ti je dolazeva informacija od muzike, eventualno s radija I, ne znam, roditelji, predpostavljam, možda ako si imao nekog superujaka ili nešto tako. A tako da je s jedne strane super, a s druge strane onako isto tako I ta neka kvaliteta I, znaš, sad imamo I AI muziku.
Antonela Marušić:Jasno, da.
Natali Dizdar:To je neki krajnost toga svega.
Antonela Marušić:Zanimljivo mi je to kad si malo prije pričala o story Supernova, da si govorila neću ja ništa. Kad se sve to dogodilo, taj neki uspje koji te zaskočio, kojemu se ti nisi nadala. I ti si nas negdje vukla, ti si nas iznenadživala, za tebe smo cijelo vrijeme navijali. I tu je negdje mój neki osobni link s tobom. Ali tada sam te onda počela pratiti, tvoja izjavita intervjerija, ti si jednom trenu rekla da ne znaš što želiš, ali da znaš što ne želiš?
Antonela Marušić:Da. Je li to bilo ključno?
Natali Dizdar:Pa je, ja mislim, pa užiš sa 19 godina baš sad znat. I iz cijele ove pozadine, iz koje sam ja dolazila, bilo mi je bitno tada da znala sam... Dobro je bilo I dosta toga što nisam željela, pa je pa tim bilo lakše odrediti što želim. A da, mislim da je to važno kad si mlad, onda u nekom trenu moraš ipak znaći što točno želiš. Što je, ponavlja se ta tema, jer ja cokim smo već dosta razgovora, odrazgovaljali.
Natali Dizdar:A što ti točno želiš sad? Ja govorim pa dobro ne znam ono, ajmo vidjet' tamo. Ne, ne, ne, aj ti meni se odredi točno. Tako da, ovaj, možda I dan danas nisam ono potpuno određena po tom pitanju.
Antonela Marušić:Mislim, samo si otvorena. Mislim da si jako si ženrovski otvorena. Mislim da je to dobro. I da nam nekad daš neka iznaneđenja kao što je ova brijačka party, elektro utjeha sa nipple people. Zašto bi se ti odredila I negdje definirala I onda to pocrtala sa tri debela markera?
Antonela Marušić:Nije potrebno?
Natali Dizdar:Mislim ja isto da nije potrebno, pogotovo zato što sam ja stvarno odrasla na nekakoj Američkoj sceni.
Antonela Marušić:Baš što to hoću pitat, neki tvoj roots, neki tvoji korijeni, koji su?
Natali Dizdar:Pa našta, to je uvijek prveniseno taj nekakav jazz, znači neki dvadesete, tridesete, taj neki utopijski ono, pjevačice, neka muzika koja je bila potpuno drugačija od ovog danas. To me jako obilježilo, Onda je bio taj neki Soul, neki Ranjar, Airbnb I zapravo možda nekakve 70-te, nekog rock'n'roll. Mislim to sam ja u fazama odkrivala, zapravo jako malo toga bilo sa našeg područja I on nalisa ti to prevedi na naš tekst. I kad mi uvek kažeš, zašto ti ne pustiš svoj glas? Prvo, doći te na koncert pa ću te čuti to što što ste želeli čuti.
Natali Dizdar:A drugo naš I to ono, puštvenje glase I to sve skupa. Opet, kad ti piješ neke strane pjesme I kad to spoješ Ne znam, nešto mi, nešto mi fale. Drugačije mi. Jednostavno, znaš, sensibilitec našeg
Antonela Marušić:jezika grubi. Pa I ti nisi vrsta pjevačice koja će pokazivati, gledate slušateljima, vidite što ja mogu.
Natali Dizdar:Ja kad čujem ono, glasavne mogućnosti, odmistveni gjezomi.
Antonela Marušić:A znaš, naš narod je takav, zašto ona, znaš, ona je mogla više, ona može više, neka pusti ona taj glas, znaš, što
Natali Dizdar:reći takvim ljudima? Doći se na koncert. Doći se na koncert. Varentinovo.
Antonela Marušić:Ok, u
Natali Dizdar:bugaločitom mesto. Ne, drugačije su live, ove izvedbe, mislim, to je uvijek tako I ovej, Drugačija energia, potpuno I super funkcionira. I Zato mislim je super da imamo to nešto onako s blendanom na albumu I kad se dođe na koncert je jedan drugi drugačiji dožive. Ne vidimo uste beso Tako tretra moje srce Sotre meni svaki koram Priznam ne bi I ne daj I ne daj, I ne daj
Antonela Marušić:Sviti klanovi u jednom trenutku kad je Storiju Supernova završila, nisi naravno pobjedila ali si bila u samom finalu I upoznao te svatko. Svi su znali k'o si, šta možeš, šta hoćeš. I u to vrijeme su svi znali što je najbolje za tebe. Svi su znali, ona treba to, iz zavodska kuća to treba, Đorđan Novković, on zna što treba. Bilo je dosta nametljivih, beskrupuloznih ljudi, predpostajljamo ko tebe.
Antonela Marušić:Kako si se ti tada nosila s tim? To je puno pritiska.
Natali Dizdar:Bilo je, bilo je, zapravo saka se sje... Bilo je pritiska, ali čak nešta... Bilo je I nekih dosta ligavih momenta, koje nije baš bilo ovaj lako isprocesuirati, ali...
Antonela Marušić:Daj mi nešto, daj mi neki primjer.
Natali Dizdar:Bilo je nekakvih digavih tipova. Ono, koji su filmove. Mislio sad ja mlada, pa ja sam baš željna nekog uspjeha I toga što ti meni možeš ponuditi, a ja onak, aj dovdjenja, potpuno drugi tip. Neki su radili I u izdavačkoj kući tadašnje, ali ono što je zapravo meni, ja mislim, bilo super što generalno, zapravo nisu ništa očekivali ljudi o menu. Ja kad sam podpisala taj prvi ugovor, ja sam rekla, možda samo jedan album, ne želim više od jednog albuma, ne želim nikakav pritisak.
Natali Dizdar:Ja mislim da oni ono, kao nisu ništa neko, čisto reda radi ćemo mi to podpisali, čak I kad smo donijeli tu nedaj snimljenu I bilo... To neće nikad, to neće ništa napraviti. Tako da je to jedno nepovjerenje u mene I moje rad.
Antonela Marušić:Ali oni nisu toliko kužili o čemu se to radi. Mene je jedan od tih ljudi, ja sam s njim pila kavu I sad nije važno od koje on. Poznati je stravni stručnjak je tada bio I molio me, nas nekako ko smo bili kao okej s tobom, molio me da se recite joj, to neće proć, to je grozno. Ja kažem, našto mislite? Kažu ona, ne daj.
Antonela Marušić:Ja kažem, to je pjesma, ne godine, to je to. Kažu on, vi ste svi ludi. Znači otim, očito da taj neki pogled na neku suvremenjenje domaće scene, nije došla iz izdavačke kuća kod nas, došla od izvođača. Izdavačke kuće to vrlo često nisu mogli pratiti.
Natali Dizdar:Pa mislim, u mojom slučaju nisu. Stvarno taj prvi album je napravio sve što je mogo napraviti u to vrijeme. Inače ta pjesma, ne daj se, zaboravila I prijavit na kraju od te izdavačke kuće za Porin.
Antonela Marušić:Jesu se Bože, ti to je beporina pjesma dobila.
Natali Dizdar:Znači, potpuno ne bolo ozda od tog početka, ali kaže, meni je bilo zapravo ispalo, za mene nije moglo bolje. Eto, da smo snimili taj album, da je to napravilo sve što je moglo, više manje, I da mi je stvarno nekako
Antonela Marušić:napravilo... Utrolo put.
Natali Dizdar:Da, našlo ono odjednom... Mislim, Coki, to na početku, on je isto bio... Da onako lila, aščana, stor je supernova, je ovo ono, bla, bla, bla... Kada smo se upoznali smo klikli.
Antonela Marušić:Kliklili ste, zato što sto ljudi koji volim muziku I kojima se ukusi jako poklapa.
Natali Dizdar:Pa je, I zapravo ne znam ko je rekao Johnny Mitchell ili neko. Danas je to kao, naš, treba te biti suradljivi, treba te biti kompromisni. A zapravo je potpuno suprotno. A ja smo jako, nisam dobar suradljiva.
Antonela Marušić:I vi ste slični ste. I Coki je
Natali Dizdar:tako, I ti ste tako. Pa da, zato kažemo da smo klikli. Ne, ne,
Antonela Marušić:nemojase. Neće ovo, neće ono. Užasno.
Natali Dizdar:Bojno, ne, ovo mi pita to, da išta komentiram, I koga. E, tako da, to je naopak bilo super. I napravio nam je neki taj prostor da možemo u miru raditi bez tog nekog pritiska I evo. To je bilo duvuljno.
Antonela Marušić:Ti si, meni je interesantno, bilo od onih pjevačica, od onih artistica koja zapravo nije svoju, svoje mogućnosti, svoju volju I vrijeme, sve svoje karte stavljala samo na muziku. Ti si redovno upisala fakultet, završila si socijalnu pedagogiju I specializirala si geštalterapiju. I cijelo vrijeme zapravo ti držiš tada svoja dva života, furaš paralelno. Gdje su li taj dva polja posudljivala jedno od drugog?
Natali Dizdar:Pa dobro, ja mislim da psihoterapija, da što god radeš u životu da je
Antonela Marušić:to sve dobra podrška.
Natali Dizdar:Mislim, svi mi koji se bavimo sa pomagačkim strukama, zapravo krenemo prvo da sebi pomognemo. Kako bi razumio ikog drugoga ako ne razumiješ sebe. Kako si
Antonela Marušić:ti u tomi završila?
Natali Dizdar:Pozor, To što ja sam upisala taj faxir kao muzika je meni hobby. Što je meni tadašnja menadžerica, ja mislim da se nje odizava kosa na glavi. Nakon 3-4 godina sam I dalje pričala o tom kak je meni muzika hobby.
Antonela Marušić:A cijela zemlja već zna za tebe, koncorti do ljude dolaze
Natali Dizdar:da pocite? Da, dobro to je meni primarno moj fakultet jer je meni naš kao što s čim si ti baviš, pivačica. Meni to zvučalo kod da me fali nešto u glavi. I onda sam ja to negdje se integrirala, ali najviše sam se povezala s tim poslom kad sam počela pisati svoje pjesme. Onda mi baš to sve nakon nekako sjelo.
Natali Dizdar:Jer mislim da je ipak stvarno svaka čas nekim pjevačima, pogotovo nekim, tipa, ne znam, Oliver Dragojević ili nekoje su institucije, ali meni je, reći moj, puno značilo da nekako pređemo preko tih nesigurnosti I da uđemo u neki novu identitet. Nisam ja samo pjevačica, mogu ja I ovo, možda ne najbolje na svijetu, ali dovoljno dobro da... Znači, to je
Antonela Marušić:podloga za jako angstioznost, iako tom prijavačkom šok biznisu ne uspiješ. To je... Znaš, I to moraš uspjeti. Ako ne uspješ, gotov si. I zato je jako važno imati backup.
Natali Dizdar:Pa ne znam, ima uvijek puno koji za mene nisu uspjeli, pa svi dalje tu negdje na sceni bavio se. Šta ja znam, mislim, znaš, ono, ako se baviš s muzikom, ako ti je to, ako si povezan s tim, ja mislim da je okej, naći nekakav vid, ne moraš ti bit mega zvijezda, možeš svirati neke svirke s bendom I uživati u tom dijelu života. Ali mislim da je težo ako se dotakneš nečeg šta je značeno na toj nekoj razini I onda padneš. To je mislim puno se težno s tim osjeti nego da nikad nisi ni došla
Antonela Marušić:do težine. Upatiš nekad u razmišljanju od što bi bilo da sam se bavila samom? Ja znam kako bi zlala moja karjer.
Natali Dizdar:Pa ja sam se bavila samom muzikom do prije 5 godina. Do prije covida. Znači da? Da, nisam ništa druga. Ja sam živila isključivo od muzike.
Natali Dizdar:Studirala sam ja, nisam nikad radila zapravo to. Nešto malo sustavala, ništa to nije bilo ovako danas. I onda u covidu čovjek svoj prvi sivina pisava.
Antonela Marušić:Covid je bio transformativan za tebe, ili? Što sta? Je bio transformativan.
Natali Dizdar:Mislim da je bio transformativan za sve nas, ali pogotovo za nas koje smo potpuno ostali bez posla I na kraju krajeva I sa poljeljanim identitetom I ono I uopće ovo što ja radim ima I kakvog smisla. Mislim, možda to nije ni bitno, jer tad nije bilo bitno.
Antonela Marušić:Skako je to odruštveno relevantno?
Natali Dizdar:Tako je I zapravo se tu stvarno je trebalo puno nekakve mentalne snage da se kroz to proće. A s time sam ja još bila u Londonu I kažem tamo sam dobila svoj prvi neki posao.
Antonela Marušić:Kakav učeš na vreći?
Natali Dizdar:Ne, dobila sam posao u nekoj školi, sam radila sa inimalim autističnim djetetom od 5 godina.
Antonela Marušić:To je neka prva tako odbovorna...
Natali Dizdar:Prvi 9 do 5 posao koji sam radila je vrlo kratko do duše, ali je bilo baš putovati na drugi kraj grada, u nekoj stranoj državi, u stranom grado. Osjetljivo razdobno.
Antonela Marušić:Vidiš li se negdje da bi mogla jednom u budućnosti bavit sa tim poslom baš potpuno? Di sa klincima? Psikoterapeucim, da.
Natali Dizdar:Pa bojim se ja potpuno. Ja ti radim u...
Antonela Marušić:Pošli nisu?
Natali Dizdar:Da. Ja radim sa dvih firme strane. I tako radim tu psigoterapiju većinom online. Šta mi zapravo nije najbolje rješenje.
Antonela Marušić:Nije najbolje rješenje.
Natali Dizdar:Pa je, zato što većina komunikacije između ljudi je neverbalna. Zapravo, kada ti vidiš nekako ovako kocke, se to je dosta ograničavajuće. Ali to su nekakvi, ovo što ja radim, su neke kratkoručne, zapravo, podrške po nekih 10-15 seansi. I bude dosta korisno, bar takav feedback. Ja dolasim, donosim, o bože, dobivam.
Natali Dizdar:I tako da mi je okej za sada, levo sad, s obzirom da smo se onako malo više integrirali s tim Parizom I okupljeni neki stan, a mislim da ću možda osposobiti nekakav prostor. Mi idemo pomalo s tim, ali radim aktivno već godinama. To se bavim s tim.
Antonela Marušić:Što je ovo u pandemiji? Sada si govorila, u pandemiji smo zapravo bili prislijani zastati I autoreflektirati novi od nas. Osim ovih IT-evac. Osim, dobro, oni nisu autoreflektirali, ali doža, mislim to je bilo neko baš ono vrjeme zastajanja I samopromatranja. I tada su jojne krize se produbilo.
Antonela Marušić:Produbila su se krize u odnosima. Bilo mnogo obiteljskog nasilja. I bilo je svega jer napravo su ljudi morali provoditi vrijeme jedni s drugima. Nisu imali distraktore, socijane distraktore. Što je to vrijeme pandemije izbacilo u psihološkom smislu I zbog čega se moglo tada...
Antonela Marušić:Je li ono bilo prilika za neki rad na sebi I jesu li ljudi globalno tu te prilike, iz tih prilika nešto je izvukli. Ti je s ljudima radiš.
Natali Dizdar:Hvala gledaj svaka kriza je prilika. Znam. Međutim, nisu svi, znaš, dovoljno uzemljeni da bi to tako primili. Tako da je bilo, znači, kad je čovjek ima neki svoj dobar ground I neku svoju onutarnju podršku, onda to može biti baš neki eksperiment za neki rad na sebi, za neki osobni rast. Međutim, za većinu ljudi je to bilo dosta teško.
Natali Dizdar:Bez obzira kako su naši mehanizmi adaptacije, možda I na početku, I prvi par mjeseci, I godinu dana, možda bili na njegovu, najviše nekih tema anksioznosti se pojavilo nakon. Nakon, 1 su došli kasno. Jer su se zapravo istrošili ti mehanizmi adaptacije jednostavno čovjek... Samo obrane, da. Tako, ono sad kao vraćanje na staro.
Natali Dizdar:Nema vraćanja na staro, to više ne postoji. Dakle, Mi smo prošli kroz jedno duboko intenzivno iskustvo I to je to. Samo treba nekako integrirati I nastaviti na neki novi način dalje. Što smo izgubili
Antonela Marušić:u toj pandemiji što više nikad nećemo vratiti?
Natali Dizdar:Ja mislim da smo izgubili nekako kontakt taj socijalni kvalitetu kontakta. Odnosno, izgubili smo možda najviše ovaj predkontakt. Šta to znači? Na primer, ne znam, ljudi su počeli masovno raditi od doma I onda ti nas probudiš se, odmah si za komputerom. Nema ovog rituala gdje si ti lagano pripremaš, ideš na posao, ulaziš u nekakvu strukturu socijalnu, pa odlaziš, pa to sve integriraš.
Natali Dizdar:Znači, nekako se to sve... Proželo. Tako je I zapravo... Slijepilo. Slijepilo I onda zapravo cijela kvaliteta tog kontakta je na neki način opala.
Natali Dizdar:Tako da, ovo, mislim da smo to najviše možda tu... I onda imaš, znači, možda najteže palo to na adolescente, odnosno na tineđere konkretno.
Antonela Marušić:Uprvo tako, zato što imamo baš jednu krizu, imamo tu krizu tih I toko toksičnog maskuliniteta mladih muškaraca u Evropi, što su sad neka brojno istraživanja pokazala, što I vidimo na ulicama, pogotovo na ulicama evropske gradova, a I na ulicama hrvatske gradova. Ali baš tu krizu jadolesencije I toksičnog maskuliniteta. Točno se vidi da je ta generacija bila prepuštena samima sebi I da je taj vakuum tih 3-4 godine u pandemiji bio ključan, zato oni su se tu potpunosti izgledali.
Natali Dizdar:Zato što je to bilo jedno preispitivanje realnosti, znaš, šta je stvarno, šta je normalno, šta nije normalno. Znači, potpuno se sve okrenilo naopako I kažem, to su neke ono baš formativne godine, gdje je baš ne dostajalo, jer mi najviše učimo o sebi I nekako... Mislim, od nekog feedbacka koji dobijemo od nekih socijalne sredine, od nekih odnosa u kojima... A sad ako su ti odnosi svi lišeni, mi se lišeni smo tih odnosa u ono prepuštene, ne znam, internetu I tehnologiji, naravno
Antonela Marušić:da je
Natali Dizdar:to ostavio neki trak duluročni. Upravo tu gdje sam
Antonela Marušić:se sada dotakljula mladih muškaraca koji u nekakvim crvnim kapuljačama dolaze I okolo I prosvjeduju za tradicionalizam, za konzervativizam, za protiv ženskih prava, protiv pobaćaja. Pratiš li sve te stvari? I koliko znaš o tome, posljednih mjeseci opet se u Hrvatskoj jako puno polemizira I govori o tim moliteljima na Hrvatskim trgojima. To je jednoj radikalnoj religioznoj struji koja ženi nijeće ravnopravnost u društvu. Nedavno je pokrenuta peticija od strane jedne naše veteranke, aktivistkinja, feministkinja Sanja Svarnovke, je podpisala 70.000 ljudi.
Antonela Marušić:Peticija za zabranu takvih molitelskih performansa na trgovima, glavnih gradova za weekend, jer mislim dan je fair, I da budu pred bolnicama također. Bili ti jednu takvu peticiju podpisala I kako gledaš na ovo sve? Što sam sad rekla.
Natali Dizdar:Pa, mislim, sigurno podpisala prije nego ne podpisala. Iako ja ne znam kako to sve skupa. Ja te mislim da najviše značaja ima kad mi o tome pričamo. Kad mi o tim ljudima pričamo, onda im dajemo značaj. To ti ono, bilo kakvo ponašanje, ako mu daš nagradu ili ako mu kažniš, ti ga zapravo mu daješ pozornost.
Natali Dizdar:Tako da meni nekako te vijesti onako samo I malo kao me zaobiđu.
Antonela Marušić:Ljudiča, radicu, znaš, lako je njegove, ona nije tu cijelo vrijeme u Hrvatskoj. Ne znam ona kako je. Znaš kako se, jako se radikalizirao javni prostor u Hrvatskoj.
Natali Dizdar:Pa, radikalno je u Americi, onako. Kako je u Francuskoj? Osjećaš li to tamo? Pa je, pa I oni su sad imali... Ja ti to tak' slabo pratimao.
Natali Dizdar:Znam da je nešto bilo, isto neka politička stranka skoro nešto pobjedila radikalno, zato što... A Marilla Pen je prošle
Antonela Marušić:godine zamalo pobjedila u Francuskoj, pa to je... Svi su sad digli
Natali Dizdar:na novi. A ba zato što imaju problem s emigrantima, onda opet s druge strane šta ste kolonizirali toliko? Moras nekako platit svoj neki dug u tom smislu I... I, pravilno. Mislim, ako ćemo pričati o politici, ja ti uglijedam sve sa psiholočke strane.
Natali Dizdar:Izrael, Palestina, našo ono, sad gledaš, napravili su genocid Zašto? Zato što su prošli kroz genocid. Kad gledaš, abuser, odnosno zostavljač je bio zloostavljan. Sve ima neku svoju logiku u tom smislu. Ja sam više tu neki promatrač I ako negdje vidim da mogu nešto pomać nekome ili na neki način utjicati, ok, ali sada ću biti ono ja sam za ovo ili protivor, nisa ti vaše.
Natali Dizdar:Taj tip.
Antonela Marušić:Nisi taj tip. Ansiozni poremečaje su poremečaje današnjice. I sad razne verzije tog poremečaje na mnogo od nas muče. Skoro svaka druga osoba, skoro I svaka osoba ima nekakve faze u životu kojima muku muči sa anxioznim I tjeskomnim poremečajama. Znam da je ne moguće u nekoliko minuta odgovoriti na takvo pitanje, ali kako se boli sankcijoznošću kada nas preplavi?
Natali Dizdar:Pa mislim ja prvo, ja ti mislim da ti je danas, nekako po mojom nekom mišljenju I iskustvu, da nam je društvo I da su ljudi predijagnosticirani. Znači, ja mislim da 80% mojih kljenata mislijde da ima ADHD. Znači, svi doći... Ja mislim da ja imam ADHD.
Antonela Marušić:Idu okova šeću
Natali Dizdar:I mislijde da... On ne mi je to cool. Pa ja sam... Pa mislim to je cool. Da vam si je cool imati neku dijagnozu.
Natali Dizdar:Onako, dajte ovaj ansioznost. Prvo je osnovno jedna određena doza ansioznosti je normalna. Znači, mi, život je težak, sadošto treba biti težak takavi. I naravno da ćemo mi prolaziti kroz neka težka razdoblja I da ćemo imati pojačan onksioznost. Kad se to diagnosticira kod porema, će to ona nešto što te obilježava cijere tvoj život.
Natali Dizdar:Ali na tome se, mislim, isto radi. Ja uvijek kažem, kojegod diagnosom da vam je psihijatar dao, dođete, mi ćemo opet na neki način raditi slično. Mi ćemo raditi na nekakvom vašem unutarnjem, nekoj podrašći, neke vaše snage. Mislim, možete vi uzimati ljekove, ali opet će vam ostati neka tema vaša osobna za taj rad. Tako da meni ta ansioznost često bude kod da ljudar ne znam, podržava da imaju tako neki poremičaj.
Natali Dizdar:Ne znam, pa mislim ja sam prošla kroz razdobljanks I oznosti. Baš teška. Ne mislim da nisam nikada osjetila potrebu da me se diagnosticira. Prošla sam razdobljada I nisam mogla mjesecima spavat normalno. Nisam uzimala nikakve, ne znam, ljekove.
Natali Dizdar:Nego okej, mislim sad sam u toj fazi. Moram izdržati, moram neka pitanja si odgovoriti.
Antonela Marušić:Ali ljudi ne žele više izdržavati, očito žele da
Natali Dizdar:se sve... Ja, puno, Ja mislim da je puno toga u životu, koliko možemo izdržati neko teško razdoblje I eventualno, kažem, doći do nekih možda čak ne odgovora, nego I pitanja.
Antonela Marušić:U vida.
Natali Dizdar:Pa u kojom smjeru, znaš, zašto mi se ovo događa? Šta mi? Na kraju kreva, anksioznost je neki odgovor tijela. Panečni napad je zapravo neka poruka da ste...
Antonela Marušić:Postavljanje granice?
Natali Dizdar:Je u širom nekom smislu, ali panečni napad je zapravo neka poruka vašeg tijela da ste spremni za neku promjenu. Znači da neki stari obrasci življina tako je da više ne funkcionirana načina koja je funkcionirana. Tako da možete to na neki način I pozitivno gledati. E onda vi kad uzmete ljekove, onda vi zagušite taj... Naravno, ne svi, ne kažem, nisam protiv ljekova.
Natali Dizdar:Ok, ok, ok, ok. Puno puta bude, vi si zapravo tako prekinete tu poruku koju vam tijelo šalje.
Antonela Marušić:Prirodno šalje. Tako je.
Natali Dizdar:Tako da treba gledati u svoje neke vlastite snage I kapacitete nosi čovjek sa nekim teškim razdubljima. I ne se potcijeniti. Možemo mi puno toga. Hvala ti I sretno. Hvala Tebi.
Slušajte U pravom licu koristeći jednu od mnogih popularnih podcast aplikacija.